Oženjen sam i volim svoju ženu. Imamo dvoje divne djece. Svoju ženu sam prevario više puta, uglavnom je to uvijek bilo nešto beznačajno. Međutim, sad se već neko vrijeme viđam sa jednom djevojkom. Ljudi moji, ja nju obožavam, vrijeme provedeno sa njom je uvijek nešto prelijepo. Znam da bi trebalo da je ostavim, da ne bih uništio ovo što imam kući, a i da bi ona pokušala da nađe sreću sa nekim s kim to nije zabranjeno, ali jednostavno je previše volim.
Ja nikad neću razumeti majke koje svom rođenom detetu ne mogu jednu pišljivu tortu za rođendan da mu spreme.
Razumem da dosta ljudi živi po stanovima i da prosto nema prostor za slavlje pa se odluče za igraonicu, potpuno podržavam.
I onda majka, pa i otac na kraju, umesto da se potrudi barem da mu tu tortu naprave kako treba oni otrče kod nekoga da mu kupe gotovu tortu a ono nije ni prošlo pored torte. Kupe mu neku glupost gde natrpaju dve kile fondana i 3 kile margarina a naplate kao da je od tartufa.
Ok, ljudi nemaju vremena, radi se danas mnogo, ali da li je moguće da oba roditelja ne mogu dva sata da odvoje od svog vremena da detetu naprave nešto što će da pamti. Ocu ne bi otpala ona stvar da se uhvati malo za mikser a majka može malo da ostavi instagram na miru, neće nigde pobeći.
Vaše je dete a ne tuđe.
Gledam muža već par dana, nesrećan je, pati. Ostavila ga ljubavnica, otišla s nekim tipom za Nemačku. Još kad mu ja uručim zahtev za razvod, biće veselo.
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na toplo, dao joj vodu, hranu, sutradan je došao veterinar da joj pogleda noge i utvrdio da nema ništa polomljeno samo je bila izgladnela i zato je jedva hodala. Nedelju dana kasnije rodila je jedno štene. Sada su dobro i majka i štene. Kada se god igram sa njima ona me gleda tako kao da mi zahvaljuje što sam joj pomogao.
Smešne su mi osobe koje izjave da ne žele da imaju decu zbog karijere, a "karijera" im je neki posao za 800-1000 evra u nekoj kancelariji, godinama isti. Da se razumemo, sasvim je u redu ne želeti decu, ali reći da je zbog karijere, a radiš sasvim običan posao od 9 po 5 mi je presmešno. Nisi naučnik, niti glumac/pevač i slično pa da ti je posao život.
Djevojka mi je bacila ukrasni stonjak pokojne bake i još se pravdala kako je izgledao zastarjelo i ružno. Nije ni bio nigdje izložen već je stajao u ormaru kao uspomena a nije ni loše izgledao, povremeno bi na bakine godišnjice bio izložen da je se sjetimo. A djevojci nije pristajao da stoji uz njene krpice. Ne mogu vjerovati kako je reagirala ali nažalost znam da bi velik dio današnjih djevojaka uradio tako nešto jer ne cijene ništa staro ni tuđe, izbacio sam je iz stana i raskinuo.
Živim u inostranstvu, za Srbiju idem uvek kada imam godišnji odmor, to je otprilike 2-3x godišnje. Kada god se opraštam od svoje bake kažem joj da ću ponovo doći za nekoliko meseci i da me obavezno sačeka. Kada god me vidi, njene prve reči su: "vidiš Nemanja, tu sam, sačekala sam te". Ovo praktikujemo već nekih desetak godina :)
Nikada se ne bih odrekla nasljedstva ili imovine u korist brata, sestre, njihove djece, u korist muza, djece ili bilo koga, da mi je ispao iz oka, pa imala djecu ili ne imala, bila razvedena ili udata, svejedno im. Za svako ljudsko biće je potrebno da posjeduje imovinu a posebno za ženu i hvala Bogu pa nisam dio balkanskog mentaliteta da moram sebe da žrtvujem za nekoga ili nešto niti emocionalne ucjene pale kod mene. Ako me zamrziš ili prekineš kontakt sa mnom zbog toga, samo naprijed, nećeš mi nedostajati.
Prevario sam devojku posle dve godine veze. Desilo se jedne večeri, pogrešio sam i nema opravdanja za mene. Poludela je kad je saznala. Razbila mi telefon i gađala me staklenom vazom. Pobacala je sve poklone koje bih joj slao u kontejner, blokirala me svuda i sasekla svaki kontakt. Godinu i po-dve nakon raskida smo se sreli u nekom klubu i prišla mi je. Rekla je da mi prašta sve i da oprostim i ja njoj ako je negde pogrešila nenamerno. Zahvalila se za sve lepo što sam uradio za nju i rekla da me ne mrzi i da mi želi sve najbolje i otišla. Ovo drugo me je mnogo više zabolelo.
Srećna sam, poslije 2 trudnoće i borbe sa 15 kg više poslije uspjela sam da se vratim u s veličinu i toliko sam srećna. Treniram 4,5puta sedmično (home treninzi) pazim poprilično na ishranu i baš mi je drago.
Eto morala sam podijeliti sa vama. Imam 30 godina i metabolizam je usporen, plus kancelarijski posao koji dodatno usporava tako da bravo ja.😃😃
Suprug ne razumije zašto treniram uveče kada djeca legnu i misli da imam neke skrivene namjere, a ja samo želim da lijepo izgledam i da ne budem sa 30 zapuštena i da to što sam žena ili mama znači automatski da moram i izgledati tako.