Daj svoje mišljenje.
Sad već davne 2004. kad sam upisao srednju školu pao sam iz matematike na polugodištu. Otac me je odveo na selo preko zimskog raspusta gdje smo radili čitav raspust, rezao sam i cjepao drva, utovarao sijeno u štalu za krave, i još mnogo nekih seoskoh poslova sam odrađivao u tom periodu. Zima je bila teška, veliki snijeg, i hladnoća. Znao sam doći kući sav promrzao i ukočen. Približavao se početak drugog polugodišta, prije polaska u grad otac me je pitao: Da li čitav život želiš da radiš ovako slične poslove ili da završiš školu i da radiš neki posao sa kojim bi i u starost ušao bez bolova u leđima. Danas nakon završene gimnazije, fakulteta, položenih ispita na master studiju i prvog radnog dana u svojoj struci, ove reči svog oca i dalje dobro pamtim. Nema tog načina kojim se mogu zahvaliti roditeljima što su me izveli na pravi put u životu. Ponosan sam na njih što su 30 GODINA u braku, što su prošli zajedno sve ove teške godine i sačuvali porodicu na okupu !!!
