Daj svoje mišljenje.
Bili smo zajedno prije 4 godine, rastali se zbog obične gluposti, ponos ni jednom ni drugom nije dopuštao da učini prvi korak za pomirenje i eto. Dovelo nas je do dana, gdje oboje imamo nekog novog, kojeg ne volimo, gdje oboje sjedimo za istim stolom na vjenčanju zajedničkih prijatelja, gdje se gledamo kao prvog dana veze, dok mu se oči smiješe, a ostatak lica ozbiljan. Ruka mu je prebačena preko sadašnje djevojke, a preko mene je ruka mog novog dečka. Očima mi je diskretno pokazao prema van, pa ustao. Vjerujte da se ni na sekund nisam premišljala da li da izađem za njim. Čekala sam malo, da ne bude ofirno, pa otišla. Pričali smo o svemu, prisjećajući se našeg početka, pa i kraja. Zaključili smo koliko smo bili tvrdoglavi i ponosni tada... Zatim mi je rekao da me nikad nije prestao voljeti, poljubio me i ušao unutra. A ja sam zatečena stojala ispred nekoliko minuta, a onda vrativši se za stol, vidim da je tamo samo moj momak.. Njega i njegove nigdje. Od tada ga nisam videla.
