Daj svoje mišljenje.
Muž i ja pokušavamo da imamo bebu već 8 godina ali ne ide, par doktora je reklo da su nam šanse male da imamo djecu. Problem je u meni bio. Muž je bio uz mene uvijek. Dogovorili smo se da usvojimo. Pokrenut je postupak i moramo čekat dvije godine najmanje. Već par dana sam osjećala mučninu, i nesvijesticu, mislila sam da sam bolesna, nisam htjela njemu ništa govorit već sam otišla doktoru, doktor je rekao da sam trudna, od sreće sam otišla kod još dva privatna doktora da se uvjerim i iste sam odgovore dobila. Otišla sam mužu i saopštila da sam trudna. Od sreće mu se zanesvijestilo, kaže naglas; Andrija, nećeš sad past, prepast ćeš ih. Presretni smo. Nismo mogli imat djece, a sad ćemo imat dvoje djece. Nismo odustali od postupka za usvajanje, nit ćemo.
Naše sreće ipak postoji, tu je, u mom stomaku i negdje u nekoj zemlji čeka da upozna mamu i tatu.
