Imam 21 godinu. Od devetnaeste godine radim u staračkom domu u Švedskoj. Nisam uspela da upišem fakultet jer ne mogu da položim švedski jezik (tri puta sam polagala i pala), a bez toga ne mogu upasti na fakultet. Osećam se užasno, svaki dan se nagledam svega i svačega, leđa me stalno bole, nemam skoro nikog ovde, nijednu drugaricu. Prijatelji iz Srbije su me skoro skroz zaboravili, iako smo pre bili nerazdvojni. Uvek sam tužna, svaki dan mi je isti, retko se smejem... Mrzim sebe i mrzim svoj život, ne znam dokle ću moći ovako. Ne bih da se vratim u Srbiju, jer želim da omogućim svojoj deci (kad ih budem imala) dobar život i ne želim da oni stalno štede i brinu se oko para, kao što sam ja morala. Ne žalim se, ali morala sam da se izjadam nekome, makar to bilo anonimno.
Ostavi svoj komentar
#274
Kad nadjem dlaku u jelu nastavim da jedem bez problema
odobravam 1173 • osudujem 372 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Ne znam da li iko obraća pažnju na ovaj detalj, ali ja to kad primjetim kod neke djevojke, njen maksimum je friendzone. Radi se o debljini noge iznad skočnog zgloba, taj parametar određuje u potpunost...
odobravam 115 • osuđujem 646 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Djevojka i ja smo u duljoj vezi i planiramo useliti skupa. Prije nego što smo se mi upoznali, ona je digla kredit i krenula u gradnju kuće. Kuća je lijepa, dobro građena i ukusno namještena, nemam pri...
odobravam 124 • osuđujem 3086 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7549 • osuđujem 69 • komentari 0
Detaljnije