Daj svoje mišljenje.
U vezi sam već duuže vrijeme i trenutno planiramo zajednički život. I odlučili momak i ja, odjednom,da odemo negdje sami na vikend. Kako nam se bližila godišnjica momak mi kupio preedivan prsten za poklon. Kad smo stigli kući svi bili sretni jer su mislili da smo se zaručili (nama još rano). I sad, nakon par tjedana idemo mi na večeru sa prijateljima i na toj večeri bila nova djevojka od prijatelja koju svi kratko znamo. Vidi žena prsten sa 10 m udaljenosti i pita, ured punog restorana, na sav glas ''Šta je to? Jesil se vjerila?'', odgovorim da nisam, još je rano, na što sam dobila odgovor:'' Jel? Rano vam za živit skupa, a za žurke nije? hmm.'' .. Blago rečeno, htjela sam ju udavit. Pa ljudi dragi, nikako da shvatim, zašto nebitni ljudi smatraju da su podobni da odlučuju kad će se ko ženit, s kim će, šta će, kad će se gledat, pr'nut , grlit, vjerit, i tako dalje.. De bolan pusti me da živim kako ja hoću i kako meni odgovara, a sebi slobodno kroji život kako hoćeš...
