Daj svoje mišljenje.
Nakon smrti moga oca njegova porodica se najblaže rečeno odrekla mame i mene i na razne načine su kroz godine pokušavali da nas povrijede. Mama se godinama trudila da nam obezbijedi normalan život i ne mogu vam opisati koliko sam joj zahvalan na tome. Danas sam inžinjer i profesor, dva završena fakulteta i mama i ja živimo veoma sretan život i pokušavam da joj nadoknadim za sav njen uloženi trud. Idući mjesec se ženim, kao što bi rekli stvari ne mogu biti bolje. Očeva porodica je saznala za moj uspjeh i prije dva dana su mi se javili i rekli kako žale što su tako postupali prema nama i kako žele da danas imamo normalan odnos. Odmah sam odgovorio kako sam im zahvalan za sve loše što su nam uradili jer su me ta njihova djela napravila čovjekom, ali da nema nikakve šanse da ću sa njima biti u normalnom odnosu jer to nisu zaslužili, samo dok sam razgovarao sa njima sjetio sam se svake mamine suze koju je pustila zbog njih i srce mi se cijepalo. Hvala im ali odavno mi nisu više porodica.
