Danas je 2. godine od kako mi je brat poginuo. On je bio neko koga sam najviše na svijetu volio, al bukvalno. Kada sam čuo da ga više nema, par dana kasnije, stajao sam na ivici najveće zgrade u gradu. Malo je falilo da skočim, al sam se na trenutak sjetio majke koja noćima u sobi zatvorena sjedi i plače, njenog glasa koji već danima drhti i jeca, oči pune suza i slabosti. Nisam mogao tu svu bol da joj uduplam i to me spasilo. Nikad nikome ovo nisam ispričao jer bi me poslali na liječenje, al evo danas, nakon 2 godine, pišem to ovde anonimno, dok suze liju po ekranu telefona. Ozbiljno ljudi, čuvajte one koje još uvijek imate. I za*ebite one što kažu da vrijeme liječi sve, nemaju iskustvo.
Ostavi svoj komentar
#189
Svidja mi se šef i dala bih mu , al svi će misliti da je zbog bolje pozicije u firmi :/
odobravam 1624 • osudujem 327 • komentari 97
Detaljnije
Ispovest dana
Muž i ja dolazimo iz inostranstva za dva meseca i kao uzećemo svakom po sitnicu. Njegova sestra odmah počela da kuka nema torbu, treba joj torba rekoh ajde može, poslala koju torbu želi, torba 600$. ...
odobravam 338 • osuđujem 8 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Zgadi mi se cura kad mi šalje nesređene i čudne fotografije. Na primjer, tek je ustala, nema šminke, prljava kosa, bubuljice iskočile i ona se uslika i pošalje mi tu sliku. Svaki put se više i više hl...
odobravam 150 • osuđujem 2555 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Oženjen sam i volim svoju ženu. Imamo dvoje divne djece. Svoju ženu sam prevario više puta, uglavnom je to uvijek bilo nešto beznačajno. Međutim, sad se već neko vrijeme viđam sa jednom djevojkom. Lju...
odobravam 173 • osuđujem 3454 • komentari 0
Detaljnije
