Daj svoje mišljenje.
Udala sam se prije 2 godine...niti zbog trudnoće niti zbog para. Radi ljubavi. Ponašao se predivno, kao najbolji čovjek, vjernik...sve!! Zaruke su bile kao iz filma, on se trudio iz dana u dan. Sve do onog trena kad sam uzela njegovo prezime. Ne trudi se oko ničega, radi cijeli dan dodje doma pojede i sjedne na laptop (ne neradi 12 sati niti 14 sati, radi 8 sati i sjedi na poslu)...kada ga nešto pitam ili mu kažem ignorira, ako i odgovori dere se, stalno traži neki problem i svađu... Prema drugim ženama je uvijek ekstra ljubazan i komunikativan. Nikada da me oraspoloži, da se potrudi da me nasmije ili bude uz mene kad je najteže. Imam osjećaj kao da sam se udala za klinca od 13 godina a ne čovjeka od 30. Isprobala sam sve taktike i načine, i šutnjom i trudom i da pričam sa njime i da mu dam prostora. Pomaka nema. Sada dok pišem ovo razmišljam kud sam gledala, smatram da zaslužujem muškarca koji će me voljeti, znati cijeniti kao ljudsko biće i ženu.
