Imam 30 god, dete i muža (40), nisam ga prevarila niti planiram ali me konstantno ubija to što starim, što nikad više neću poljubiti nekog novog, započeti novu vezu i sl, što nemam onu slobodu i izbor, ono slatko čekanje dvadesetih, one zore kad si srećan što si budan i živ, kad je java slađa od snova. Da, znam, mogu da se razvedem i počnem ponovo ali 30te nisu 20te, imam prošlost/obaveze... Osećam se kao starica koja žali za mladošću. Verovatno ćete me osuditi ali eto, želim da kažem nekome. Kad mužu pomenem romantiku, strast, i svoje nezadovoljstvo on mi priča o neplaćenim računima, rastu cena i predstojećem ratu... Znam da treba da odrastem valjda, ali osećam se toooliko živo, mlado i željno, dođe mi da se ukrcam na neki brod i otplovim bilo gde, u nepoznato, novo...
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Pojedini muškarci se u braku ponašaju kao deca, a čude se kada prestanu da budu privlačni partnerkama.
odobravam 487 • osuđujem 31 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7302 • osuđujem 66 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7302 • osuđujem 66 • komentari 0
Detaljnije