Imam Hvala Bogu skoro sve u životu: dobro zdravlje, divne roditelje i sestru, dobre uslove za život, itd. Jedini problem je taj što nemam sreće sa prijateljima i što mi je društveni život nula. Lepo sam vaspitana, dobar sam čovek, kome god sam mogla pomogla sam, nikome nisam zavidela niti mu odmagala... Sa svojih četrdeset godina se osećam mnogo usamljeno i čak odbačeno od ljudi. Svoju porodicu nemam jer sam posle tragične smrti momka koga sam mnogo volela ipak ostala sama... Da li ja zaista nemam sreće ili je danas većina ljudi takva da te ceni i želi uz sebe samo ako im je to u nekom interesu? :(
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije