Mojoj prijateljici je muž prije 5 godina poginuo u promenoj nesreći. Čovjek s kamionom je grunuo u njegovo auto. Njen muž i njegov prijatelj su na licu mjesta poginuli. Ona kad je saznala je jako loše bila. Par puta sam ušla u sobu, ona je držala mnogo tableta u rukama. Nisam joj otimala. Samo sam joj kroz plač pokazivala na sliku u sobi na kojoj je njihova kćerka. Kćerka im je imala godinu kad je on poginuo.
Neki dan sjedim sa njom, njoj suze idu i jedva priča, kaže: "Ja se i dalje nadam da će on doć u ovu baštu i sjedit sa našom kćerkom ovdje. I ovo jutro sam se probudila misleći o njemu. I ovo popodne ću provest misleci na njega. Zaspat u nadi da ce doć u san.
Boli me duša da ona pati punih 5 godina a tek joj je 30.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije