Daj svoje mišljenje.
Ovo više ne smijem ni da kažem u javnosti a da me neko ne pogleda kao idiota, pa evo ovdje da olakšam dušu. Sarajka sam, rođena i odrasla ovdje. Volim Srbe, volim Hrvate, Slovence, Makedonce ... Volim čuti njihove naglaske, njihove viceve, njihove šale. Rođena sam poslije rata, jasno mi je šta su svi ti narodi prošli, ali nejasno mi je zašto je to i dalje polemika, ko je "balija", ko "četnik" ko "ustaša" i ostale uvrede. Pogotovo kada o tome priča MOJA generacija i mlađe. Čitam i pišem i ćirilicu i latinicu, tako su me učili u školi a i kući. Mrzim kada me pitaju koje sam vjere, pa kad kažem da nisam vjernik, a poštujem sve prave i istinske vjernike, gledaju me poprijeko. Zbog ovih stavova- nemoj s njom jer je muslimanka i nemoj s njim jer to nije, i slično, počinju mi se gaditi pojedini ljudi. Ne volim generalizaciju, nacionalizam, diskriminaciju uopšte. I, koje li ironije, mrzim mržnju. Zašto još uvijek okrećemo glavu jedni od drugih (ne svi), zar ne možemo biti iole normalni?
