Tridesetog septembra, 2007. sam je posljednji puta vidio. Tada nisam znao da je to posljednje zbogom. Mislio sam da će se vratiti. Da ću dobiti drugu priliku. Nadao sam se da ću vremenom zaboraviti, ali kako su dani prolazili, bat njenih koraka dok je odlazila je postajao sve glasniji..škripa čizmi od šljunak u bašti našeg kafića. Nije se okrenula, a ja sam gledao za njom dugo nakon što se izgubila u ulici. Nisam ju krivio što je otišla, bolje nisam zaslužio. Tražio sam ju godinama, ali kao da je nestala sa lica Zemlje. Niko nije znao gdje je.
Juče, ulazim u isti taj kafić..i čujem njen smijeh. Hvatam se za glavu, mislim, poludio si skroz, kad tamo.. Ona. Za ruku drži plavokosog dječaka i obraća mu se ''Dejane, idemo.'' Dižem pogled i oči nam se susreću. Odgovaram joj ''Idemo.'' i ona se osmjehuje. Razmjenjujemo par rečenica i brojeve i ona odlazi. Dječak mi maše. Ima 9 godina, moje ime, moj nos i njene oči. Ne znam šta da mislim. Zvao sam ju na kafu. Čekam odgovor. Čekao sam 10 godina, mogu još koji sat. Valjda.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije