Daj svoje mišljenje.
Povremeno slušam kako mi žena razgovara sa sinom i kćeri u kuhinji dok ja gledam vijesti. On završava fakultet, ona gimnaziju. Tek sada vidim koliko sam pogriješio što sam sve te godine proveo u Austriji na radu, a sin mi nije imao muški uzor. Mali nikad nije imao curu, al zato ćera lomi srca sve u 16. Žena mi sinu govori kako treba bit fin prema curama, i uvijek im prvo biti prijatelj. Samo što to tako ne ide. Kaže se da dobri dečki završe posljednji. Netočno, dobri dečki ne završe uopće i točka. Inače bi se moja žena udala za jednog od njih, a ne za mene. A sa ćerom se doslovno raduje svaki put kad čuje kako ona dečke vrti oko malog prsta, i po opisu čujem da, iako često stariji od nje, ti jadni dečki su dobrice i toliko naivni, javljaju se prvi, izvode ju van, daruju poklone... Mene sad čeka razgovor s tim malim, al iskreno sumnjam da mu s 23 godine mogu promijeniti nešto u glavi. Ne mogu vjerovat kako ih je žena drugačije odgajala samo zbog spola.
