Roditelji mog muža nisu nam dali ni dinar za venčanje (niti kao poklon, niti su učestvovali u troškovima). Mene je to prilično pogodilo zato što su ubrzo posle toga njegovom bratu od tetke dali pozamašnu svotu novca za svadbu. Nisam materijalista, razumem i da se nema i ne očekujem da nas oni na bilo koji način izdržavaju, ali me nervira to jer se bojim da će početi da se oslanjaju na to da će nam dati moji (koji nam zaista daju sve što mogu i kad se ima i kad se nema). Pogađa me i takav odnos koji prema njemu imaju. Imamo on i ja plate i zarađujemo dovoljno za nas, ali meni nije normalno da rođenog sina ne pomogneš i pružiš mu neku finansijsku podršku kad osniva porodicu. Baš me zanima da li grešim što ovako vidim sve to i ne znam da li treba da mu kažem da mi je to zasmetalo.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Pojedini muškarci se u braku ponašaju kao deca, a čude se kada prestanu da budu privlačni partnerkama.
odobravam 487 • osuđujem 31 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7302 • osuđujem 66 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7302 • osuđujem 66 • komentari 0
Detaljnije