Moja mama je bolesna od multipleks skleroze već više od 20 godina. Nakon sveg tog vremena, njen organizam polako je počeo da klone, ne može više ni da hoda kao nekada. Jednom prilikom je plakala i tata je vidio, pa je pitao zašto plače. Ona mu se požalila na to koliko joj je loše, i kako vidi da joj se život polako gasi i da nakon toliko godina teško održava otpimizam. On je zagrlio i samo rekao: "Lidija, dok god sam ja živ, živjećeš i ti. Ako ne mogneš više da hodaš, ja ću te na svojim leđima nositi dok god sam živ. Zajedno ćemo hodati kroz život kao i do sada!".
Ja kao njihova ćerka od života i ljubavi ne tražim ništa više osim samo dio ljubavi koju njih dvoje imaju već 22 godine i biću zavijek srećna.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije