Ispovesti

Studiram u Zagrebu i podstanar sam. Moja cimerica i ja uvijek smo u nekoj neimaštini. U fazi smo osamostaljivanja i finacijska pomoć roditelja dolazi u obzir jedino kad upadnemo u tešku krizu. Frižider nam je uvijek prazan i rijetki su dani kad imamo barem nešto u njemu. Rijetko jedemo kad smo doma jer smo uglavnom po cijele dane na faksu ili na poslu. Taj novac koji zaradimo podijelimo za stanarinu, režije i gablece u pekarama. Tako mene jednog dana nazvala mama i pitala me šta smo danas ručale. Odgovorila sam joj da ću ić u dućan kupiti nešto tek toliko da skuham neki topli obrok i to se uvijek svede na juhu iz vrećice. I tako mama samo nastavi razgovor kao da se ništa nije dogodilo. Nakon 2 i pol sata od razgovora, na vratima se pojavi moj brat sa punim vrećicama hrane i osnovnim namirnicama za kuću. U jednoj od vrećica je bila poruka "da ta juha iz vrećice ponekad bude popraćena i nekim glavnim jelom." Do neba te voli mama!