Daj svoje mišljenje.
Mjesecima, godinama, sjedila sam u prvom redu i gledala njegovu predstavu. Dejan u ulozi alkoholičara, Dejan u ulozi kafanske lude, Dejan u ulozi nasilnika. Razapnite me, voljela sam ga. Bila spremna žrtvovati sve da mu pomognem. Kumila, molila, plakala. Trzala se na svaku zvonjavu telefona i svako kucanje na vrata u strahu da mu se nešto desilo. U gluvo doba noći budili su me njegovi prijatelji, da dođem po njega tu i tamo jer je previše pijan, jer se potukao, jer je napravio problem sa policijom. Svoj život sam bacila niz rijeku. U pokušaju da njemu pomognem, uništila sam sebe. Govorio mi je da će biti bolji, da će me biti vrijedan. Da on ne može da živi bez mene. Pišem ovo za sve djevojke i žene koje sjede nad telefonom i strepe. Za sve one koje trpe nasilje, bilo ono fizičko ili psihičko. Odustanite. Nije vrijedan. Nećete ga popraviti. Samo ćete nepovratno uništiti sebe i vrijeme koje imate na ovom svijetu. Idite, ostavite ga da skonča u svom mraku. A vi budite svoje svjetlo.
