Bebi idu zubići pa ne spavamo nekad ni noću...ustajanje oko pola sedam, sedam. Doručak bebi meni kava...igramo se...oko pola 11 ona ide na spavanje ja za to vrijeme kuham i pospremim što imam onda kratko odmorim.
Probudi se pa idemo do trgovine, dođemo kući ostavit stvari pa opet van na igru i tako do navečer. Uvijek smo same jer muž puno radi...nikoga ne poznajem ovdje jer nismo u svojoj državi.. Ona pati jer nema djece za igru (kad vidi neko dijete gdje prolazi trči za njim pa kad ono ode onda plače) a ja patim jer ona pati. Niti nam tko dolazi niti gdje idemo. A muž razumije samo sebe i svoje probleme na poslu...dal je ovo život? Mrzim svoju državu u kojoj ne možemo biti. Fale mi moji, teško je baš. Radit još ne mogu treba me dijete ima tek godinu dana. Nekad imam osjećaj da ću poludjeti!
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije