Mrzeo sam sebe prvenstveno zbog toga što sam sa 22 godine ličio na karikaturu. Mršav, nizak, glavat odbijao sam svaki kontakt sa ljudima čak i sa onima koji mi se nisu rugali. Presudnu ulogu da postanem čovek i prihvatim sebe takvog kakav jesam je odigrao sin tatinog prijatelja. On me je konstantno zvao da izlazimo u grad, organizuje kućnu žurku pa me maltene odvuče tamo, okupi neke drugarice pa me ostavi nasamo sa njima, sakupi veliko društvo i dovede me da se družim... Malo po malo me je vratio u život, pokazao mi da nisu svi ljudi loši, uverio me da čak i pored mog izgleda ipak mogu da budem simpatičan ljudima i da sam daleko od jadnika kakvog sam se smatrao. Danas taj momak ima ženu i dete, retko kada se čujemo a još ređe vidimo i mnogo mi je krivo zbog toga. Bez obzira što sam sada i fizički drugačiji, što sam se unormalio i imam dosta prijatelja on će za mene ostati jedan jedini i biću mu zahvalan za sve do groba.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije