Kad sam bio dete, moji su odlučili da se preselimo u Beograd. U selu kraj Knjaževca, gde smo tada živeli, imali smo veliku kuću. Bilo mi je žao što odlazimo, jer tamo sam imao drugare, igrali smo fudbal svaki dan. Pitao sam oca zašto se selimo, a on mi je rekao: "Da bi ti imao bolju budućnost". Iz kuće od 140 kvadrata prešli smo u stan od 50. Trebalo mi je puno godina da shvatim. Danas, 15 godina kasnije, shvatam da je otac bio u pravu. Da sam bio na mestu mojih roditelja tada, isto bih postupio, jer veliki grad mi je pružio bolje obrazovanje i više mogućnosti.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije