Ispovesti

Mojim roditeljima je svaki oblik bune teški seljakluk. "Nemoj da se buniš u školi, ne zanima me što si najbolji učenik. Nemoj da se buniš na faksu, ne zanima me što mladi trebaju mijenjat svijet. Nemoj da se buniš na poslu, ne zanima me što te iskorištavaju." NEMOJ da se buniš, iako IMAŠ PRAVO. Izbio pakao doma, JA sam "osramotio" obitelj kad sam šefa poslao u 3 lijepe, kod kojeg radim u Zagrebu u punom kafiću (nema praznog hoda) za 4000 kuna 6 dana u tjednu cijeli studentski život, a sad je tražio da budem "glavni", tj. da mu još i knjige vodim za istu plaću ako želim sačuvat posao. A vi, stoko, samo pognite glavu. Neka sam seljak, ne živim od bontona i strpljenja. Treba mi valjda mladost proć u nedostatku slobodnog vremena i crnčenju za plaću jedva bolju od minimalca u najskupljem gradu u državi, sa završenim magisterijem u "deficitarnoj" struci. J*bi se, marvo od naroda, koji misli da mladi traže kruha preko pogače i da ne zaslužujemo mladost, slobodne vikende i pare za kino!