Daj svoje mišljenje.
Ja sam svoju kćerku i sina odgajala jednako. Pa kad je muž došao kući i vidio da sin pere suđe ili usisava,bilo je svađe jer pravim papucara od njega. Zbog takvog njegovog razmišljanja smo se i rastali, ali djeca su pripala meni. Ja sam ih nastavila po svome odgajati, imali su sve i znali su cijeniti, naučili su sve što im treba za život i sada su mi zahvalni. Oboje su sad odrasli, kći ima svoju kuću, živi u predgrađu. Sin unajmljuje stan u gradu, i kad ih idem posjetiti ne znam kod koga je urednije. A kod oboje budu kolači na stolu, cvijeće na prozoru i ona neka toplina doma. Nisam ih mučila ni izrabljivala, samo sam htjela da jednoga dana znaju sami skuhati, oprati ves, zamjeniti zarulju, pokrpat gumu ili rupicu na odjeći. Da znaju cijeniti ono što će njihovi partneri jednoga dana za njih raditi i da nema muško-ženskih podjela. I uspjela sam,oni su moj ponos.
