Daj svoje mišljenje.
Imam 21 godinu. Živim u Bosni i Hercegovini, u njenom glavnom gradu. Od vremena kada sam postala svjesna sebe, iz godine u godinu slušam iste priče. Slušam priče o četnicima, ustašama, balijama, o 90' godinama, o krvi koja je tekla poput potoka ovim prostorima, o tome ko je kriv, zašto je tako bilo i hoće li nam ikada biti bolje. E pa moj odgovor je da neće. Od tog vremena kada sam postala svjesna sebe znala sam da ovdje neću ostati, nije to zbog Bosne kao države već zbog bosanskog mentaliteta, zaostalog naroda koji u svemu ide u korak sa vremenom samo je sa pameću ostao u devedesetim godinama zatrovani mržnjom, bijesom i nacionalizmom, zbog načina na koji je država uređena, zbog samog sistema, zbog toga što niko ne gleda svoja posla nego se uvijek mora zaviriti šta ima u tuđoj "avliji". Zbog toga sto svakog 11. jula se sjetim zašto ne želim ostati ovdje, zato što neću da se bojim da izgovorim svoje ime u Bijeljini ili možda u Livnu da me ne bi sačekala "Nož, žica, Srebrenica." E zato.
