Daj svoje mišljenje.
Tata je 2012. izgubio posao. Firma je propala, nisu im isplatili zadnjih 6 plaća. Ja sam tada imala 15, sestra 12 godina. I mama je radila, no on je donosio većinu para u kuću. Radio je kao novinar, a kod nas od toga nema hljeba pošto se novine sve manje kupuju, i se sve vijesti čitaju preko telefona. Tada smo imali 2 velika kredita, posuđivali pare od rodbine da bismo preživjeli, majka radila 3 posla, otac pokušvao sam pokrenuti neke biznise, a sestra i ja nikad nismo osjetile tu neimaštinu u kojoj smo bile. Uvijek smo imale koliko i drugi, a sve zbog njihove žrtve. Odricali su se vlastitih potreba i bilo kakvog luksuza da bismo ona i ja imale sve što imaju i vršnjaci. Njemu su poslovi probadali, ali to nam nikada nije govorio nego bi pokušao nešto drugo. I tako stalno iznova. Danas nam je saopćio da je nakon 6.5 godina dobio posao u struci. Nitko sretniji od mene. Volim te tata!
