Daj svoje mišljenje.
Udana sam za jednog čovjeka koji je dobar, pošten, moćan, drag, volim ga i on mene ali fali mi ta iskra, fali mi ta dopuna, ono nešto, sto sam prije u životu osjetila samo s jednim muškarcem, koji je isto oženjen, drzak, bezobrazan, igrali smo se mačke i miša. Jedno drugo podbadali, pravili se da smo najveći neprijatelji, da nam uopće nije stalo, a u stvari smo samo imali jake karaktere, žestok inat,veliki ego, hranili se s tim da jedno drugo osramotimo ili poklopimo, stalno neka nadmetanja, ko je pametniji, ko će biti glavni...i zaista mi nije jasno kako je moguće toliko zavoljeti nekoga ko te naizgled mrzi. Bili smo isti potajno se voljeli, znali smo to oboje u dubini duše, da nikada vise nećemo sresti osobe poput nas dvoje, znali smo da smo srodne duše a opet nismo imali ništa. Kako sam rekla ego i inat su nas uništili. Nekad pomislim na njega, nije daleko... Voljela bih da mi se javi i da me pozove na kavu, čisto da se ispričamo i da vidim kako je to smeće.
