Daj svoje mišljenje.
Često smo ležali do kasno i gledali filmove. I oko 2-3 ujutro njoj bi uvjek dolazile neke fiks ideje kako joj se nešto jede. Nikad mi nije bilo teško. U početku sam se ustao, obukao, otišao na benzinsku i kupio. Kasnije bi samo obuo papuče i kakav jesam, otišao po ono što joj se jede. Jedne noći dok sam rovao po onim bombonima na polici, onako u papučama, pospan, nisam mogao naći one koje je htjela. Uzimam mobitel, zovem princezu pitam što će. Kaže ona meni, ja poklopim, uzimam i idem na kasu. Dečko na kasi se smije, kuca sve, pa mi kaže:
Pa koja sila tebe čoviječe tjera da dolaziš u neko doba i kupuješ vam sve te bombone, kekse...šta sve ne?
Nije nikakva sila prijatelju, volim je, šta ću sa njom, kad me onako milo pogleda, zagrli i poljubi, pa išao bi na kraj svjeta, a kako ne na benzinsku.
Pa volim i ja svoju ženu, pa mi ne pada na pamet da u 3 ujutro idem po bilo što osim ako nije hitno.
Voliš kažeš? Laku noć.
