Živim sa momkom koji je previše vezan za svoje i nema svoje ja, nikakve želje i potrebe, a ima 33 godine. Izdržava svoje roditelje i sestrinu porodicu, a oca bespogovorno sluša i čeka njegovo "zeleno svetlo" za sve bitne stvari u svom životu. Već tri vikenda idemo kod njegovih, a ja ne želim toliko da se "utapam" u njegovu porodicu i da oni utiču na naš život i odluke. Osećam se suvišno u životu svog momka. Takođe, kad god pričamo, on mi uvek obećava "kule i gradove" i kako bi sve uradio za mene, ali ja sve manje u to verujem, i u to da je on sposoban kao muškarac da se zauzme za nas. Ponekad se pitam da li je ljubav dovoljan razlog da preko ovoga pređem ili nije.
Ostavi svoj komentar
#388
decka sam prevarila, jednom :)
odobravam 1392 • osudujem 1920 • komentari 107
Detaljnije
Ispovest dana
Posvađala sam se sa snajom jer se već nekoliko puta dešava kada šetamo decu ili ih vodimo do parka, njena mala zatraži sladoled ili neki sokić i ona joj kupi. Posle moje dete počne da plače i histeriš...
odobravam 45 • osuđujem 548 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2898 • osuđujem 32 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 133 • osuđujem 7051 • komentari 0
Detaljnije