Šišao sam se jučer u jednom zapadnoevropskom gradu, u salonu jednog Talijana koji isto nije odavde, nego je došao nekad ranije. Bilo je predveče i duvao je vjetar kad sam ušao. Radnja mu je sva u boji drveta i pustio je muziku, nalik na onu Enia Morikonea. Kroz to sve, počeo je da mi priča kako je imao djevojku iz Bosne 1984. godine i kako ga je polomila, kad je otišla. Nije je prestao voljeti. Kaže "možda u sljedećem životu". Ja vadim mobitel i pokazujem mu sliku jedine osobe koju sam ja volio. S odobravanjem kaže "ma belissima". Ja gledam njen vječni osmijeh na tom licu koje mi se stalno vraća, koje stalno sanjam (ništa nisam zaboravio, a i kako bih mogao). Kad sam izašao, vjetar je puhao i dalje i noć i svjetla na ulici, a ja odsječene kose i duše. Zar stvarno nikad više, nikad više?
Ostavi svoj komentar
#284
Nikad ne menjam profil i cover sliku na faceu u isto vreme da ne bi slucajno "podelile lajkove".
odobravam 1016 • osudujem 240 • komentari 27
Detaljnije
Ispovest dana
Moja djevojka ne osjeća empatiju ni za koga sem za svoju porodicu, roditelje, sestre i babu, mada joj je i za njih empatija ograničena. Mislim da voli i svog psa. Mene, nisam siguran. Često mi zna reć...
odobravam 242 • osuđujem 395 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 6792 • osuđujem 60 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 6792 • osuđujem 60 • komentari 0
Detaljnije
