Nikada neću zaboraviti to zimsko jutro 2000 godine.
Tuga, neverica, bes, patnja... Sva osećanja su bila pomešana jer mog brata više nije bilo. Govorio je svima da ide da radi u Rusiju kao građevinski radnik, međutim posle dužeg nejavljanja javio je da se pridružio dobrovoljcima u Čečenskom ratu.
Majka i otac nisu mogli da shvate šta je uradio...
Preklinjanje, plakanje sve smo prošli i samo se nadali da će se vratiti. Prvom zimskom pahuljom saznali smo da je poginuo. Otac je doživeo šlog, dok je majka danonoćno bila po bolnici zbog stanja u kome se nalazila. Ne mogu da shvatim kako je mogao da bude tako sebičan, kao da nema nikog na ovom svetu. Volim ga i dalje ali ne mogu da mu oprostim šta nam je uradio.
Bol kroz koji smo prošli znamo samo moji roditelji i ja.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Pojedini muškarci se u braku ponašaju kao deca, a čude se kada prestanu da budu privlačni partnerkama.
odobravam 487 • osuđujem 31 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7302 • osuđujem 66 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7302 • osuđujem 66 • komentari 0
Detaljnije