Daj svoje mišljenje.
Cijeli život sam bio ženskaroš kojem je životni moto bio imati još po koju. Žene sam numerisao, po broju, nisu imale nikakav značaj za mene. Dok nisam upoznao nju, koja me nije htjela jer sam takav kakav jesam. Godinu dana sam patio, prvi put volio, i znao sta js to. Nakon sto je uvidjela da su miji osjecaji iskreni i da nakon godinu dana, jos uvijek zelim samo nju a da u medjuvremenu ni sa jednom nisam izasao, dala mi je sansu. Bila je to ljubav kao iz bajke, radio sam tako djetinaste stvari, dokazivao ljubav, ludio i volio. I to je nesto najljepse sto mi se desilo. Ali ona nikad nije mogla da predje preko mog proslog zivota i da mi u potpunosti vjeruje, nakon nekoliko godina, to je bio razlog za kraj, bolan kraj. Jos uvijek je volim i nikada nisam i necu prestati, ona je bila jedina sreca koju sam imao. Sada sam u braku, uskoro cu postati i otac, ali sam se vratio starim navikama. Zenu sam prevadio ni sam ne znam koliko puta, i bez obzira sa kojom bio, ona mi uvijek u mislima...
