Daj svoje mišljenje.
Djeca, prvi razred, upoznam jednu djevojčicu s kojom se počnem družiti. Vazda se igrali zajedno u produženom boravku. Kratko je trajalo, preselila se u drugi grad na kraju prvog razreda. Imali smo jednu šalu, jednom smo čuli da je neko od starijih rekao "Vidimo se u kupu na apu.", a nama je to iz nekog razloga bilo smiješno. Danas, četvrta godina faksa, krenuli ispiti, a ja kriziram. U ovakvim situacijama svakih dva-tri dana odem na jutarnju kafu u jedan kafić. Jutros, dok sam gledao kroz prozor, dok su mi lutale misli, sjede preko puta mene jedna djevojka. Smeđe oči, plava kosa sa smeđim korijenom, anđelski osmijeh, ali vidim poznato mi lice. Uđemo u priču, i na kraju otkrijem da je to ona! Nakon skoro pa 16 godina, ona! Odmah smo se složili kao i prošli put, a sada, kako nas je krenulo možda i bude nešto više, ali sad za sad, ne znam šta da mislim. Na kraju smo se našli u Kupu na Alipašinom, kao što smo se dogovorili.
