Daj svoje mišljenje.
Htio bih s njom još jednu kavu popiti. Nije ovo klasično ono "kukanje" za bivšima. Nismo uspjeli, jednostavno nismo bili jedno za drugo, na kraju je sve završilo velikom svađom i jedino mi je to žao. U tom trenutku je ona za mene veliki krivac i đubre, a ja za nju i nakon toga se više odjednom ne znamo i ne pozdravljamo, sad nakon par godina, gledam na neke stvari drugačije i vidim koliki sam krivac i bio i ja, kao i ona, a vidi vjerujem i ona. Naravno nije ni da očekujem da smo trebali ostati prijatelji, ali fali mi je sresti samo jednom, sjesti na jednu bezveznu kavu i vidjeti kako joj ide, je li ostvarila svoje snove i želje koje je tada s puno elana maštala i da joj ispričam što sam uspio i što nisam od svojih želja i namjera za koje je samo ona znala. Ne razmišljam o njoj više na taj način da mislim: trebamo biti zajedno i sl., ali evo prije nego odem baš bih s njom volio popričati i to je to. Zvuči patetično, ali treba i to negdje prosuti, udaraju emocije prije odlaska valjda.
