Daj svoje mišljenje.
Upoznali smo se preko društvenih mreža. Bila je divna. Osvojila me je drugačijim razmišljanjem i svojom vedrinom. Otvorio sam joj dušu, ispričao svoju tužnu prošlost, svoje sretne trenutke kojih je bilo vrlo malo. Imala je malog dječaka od dvije godine. Bio je presladak, sav na nju. Bila mi je tako draga zbog toga što je najviše prošla zla u životu i borila se za njega. Počeli smo mnogo da pišemo, da budemo iskreni jedni prema drugom. Da ne pročitam njenu poruku ujutro za dobro jutro, ili za laku noć, bilo mi je čudno. Mnogo smo se znali ljutiti jedno na drugo, ali ona je uvijek prva letila da se javi, a ja svaki puta osmjeh na licu. Previše smo bili slični, previše da sam se ježio na neke stvari. Njen sin i ja rođeni u istom mjestu, (previše jedinica je u pitanju), isti znak u horoskupu, ona i ja mnogo slične sudbine... kažite mi što je ako nije sudbina ? Međutim mi se više ne čujemo, ona je udata i čeka već drugu bebu a ja kako ću da preživim osjećanja koja sam prešutio ne znam... 😌♥️
