Ispovesti

Uvijek me presiječe u grudima kad se sjetim srednje škole. Bila sam debela, usamljena, nisam mogla da učim, nisam umjela da se družim, nijedan poljubac, nijedna ljubav, nijedna žurka. Družila sam se sa ljudima koji nisu imali ništa zajedničko sa mnom, kretala se u skroz suprotnim mjestima od onih gdje bih željela. Ležala bih u krevetu i plakala slušajući svirku na koju ja nisam imala s kim da odem. Onda sam počela da idem sama, bilo je čudno ali sam se malo oslobodila, sve je polako došlo na svoje. Ali opet, baš zato što ništa nisam iskusila u tom periodu, osjećam se zaostalo, kao da današnji tinejdžer ima više iskustva u svemu od mene. Neki čudan osjećaj melanholije i nostalgije za protraćenim godinama...