Leto 2015, ja se onesvestim na trotoaru jedne mirnije ulice (Jenkova, Beograd), ali hvala bogu jedan dečko me podigao, držao glavu, pozvao hitnu pomoć i bio sa mnom sve vreme. Ne mogu mu nikad to zaboraviti. Inače, bila sam trudna tad (tek sam saznala kasnije) i mogla sam gadno da prođem. Zašto pišem sve ovo? Volela bih da mu se zahvalim ako nekim slučajem čita ovo i da se izvinim ako sam prošla nekad pored njega, a nisam se javila. Ne sećam se lika i žao mi je. Vratio mi je veru u ljude.
Ostavi svoj komentar
#284
Nikad ne menjam profil i cover sliku na faceu u isto vreme da ne bi slucajno "podelile lajkove".
odobravam 1016 • osudujem 240 • komentari 27
Detaljnije
Ispovest dana
Moja djevojka ne osjeća empatiju ni za koga sem za svoju porodicu, roditelje, sestre i babu, mada joj je i za njih empatija ograničena. Mislim da voli i svog psa. Mene, nisam siguran. Često mi zna reć...
odobravam 242 • osuđujem 395 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 6792 • osuđujem 60 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 6792 • osuđujem 60 • komentari 0
Detaljnije