Daj svoje mišljenje.
Sa 18 godina sam doživjela prvu ljubav. On mi je bio prvi poljubac, prvi dejt, prvi seks, prvo sve. Porvijedio me na najbrutalniji mogući način da i dan danas zadrhtim kad ga vidim. Nisam osoba koja pati i plače, pa sam nastavila sa životom odmah nakon raskida. Posvetila se fakultetu, vjerovala u ljubav. Bilo je debila, naravno. Bilo je svega, ali zaljubljenosti nikada. Tog osjećaja da mi zadrhte noge nikada.
Sasvim slučajno upoznam jednog dečka u domu koji je ostavio snažan utisak na mene. Toliko je opis mog tipa. Pametan, smiren, opušten, zanimljiv, ljubazan, kulturan i pri tome lijepo izgleda. Svaki put kad se sretnemo izgubim se kao malo dijete. Progovorimo po neku, zezamo se. Jednom smo i sjedili na terasi i pričali... No, on ima djevojku. Sve i da sa njegove strane ima nešto, ne bih nikada ni pomislila da rasturim nekome vezu. Ne mogu uticati na svoje emocije - kojih definitivno ima - ali na postupke mogu. Drago mi je samo da je neko probudio taj osjećaj u meni. Eto.
