Daj svoje mišljenje.
Upoznali smo se dok sam ja još bio u dugogodišnjoj vezi i svidjela mi se, trudio sam se silno da ju izbacim iz glave, pomoglo je to što ona nije htjela ništa sa mnom jer sam bio zauzet. Tri godine kasnije ju sretnem, ja svježe slobodan, nešto se tu ganjali i započnemo vezu. Ona 10 godina mlađa od mene, još na faksu, viđali se jednom mjesečno. Bila je sve što sam ikad tražio u djevojci, ali nas je malo ta razlika u godinama kočila i ne znam šta se tačno desilo i kako, uhvatila me je ona ''vrijeme mi je'' panika i mene prebaci i vratim se bivšoj. Kad smo sjeli za sto i kad sam joj rekao, ona se nasmijala i kratko mi rekla da mi želi sve najbolje i da se nada da ćemo biti srećni. Dodala je da će doći dan kad ću ujutro ustati, pogledati oko sebe i shvatiti koliko sam pogriješio i da ju tada ne tražim. To je bilo prije 5 godina i danas je taj dan. Kakvo sam ja go*no pojeo i koliko je užasno ovo što sam uradio i njima dvjema i sebi. Razmišljam da predam papire za razvod, da barem probam biti fer. Pojedoh se.
