Daj svoje mišljenje.
Student sam. Redovan. Radim 3 posla paralelno. Pokušavam se osamostaliti, otići od kuće i kupiti auto. "Nisam" sama u tome. Tu je i dečko. Ne studira. Radi posao 8h× 5 dana tjedno. Nakon posla ne radi ništa. Igra igrice po 5,6 sati i žali se da nema dovoljno vremena za sebe. Nema nikakvih obaveza u kući ni oko kuće. Od svog vremena radim čudesa samo da ga ubacim u raspored. Vidimo se svaka 3,4 dana. I to ga guši jer mu oduzima njegovo "vrijeme za sebe." Sve ovo pišem pomalo isfrustrirana nakon 19 radnih dana u komadu. Isfrustrirana jer shvacam da, iako bih voljela, nije on kriv nego ja. Kriva sam što nisam izabrala partnera ambicioznijeg i upornijeg, nekoga slicnijeg sebi. Ne želim promijeniti nikoga, a najmanje njega. Volim ga, ali shvaćam da nije za mene i da ne dijelimo isti san. Želim vam svima koji niste zadovoljni u vezi da na vrijeme pružite dovoljno ljubavi sebi, a poštovanja partneru i na vrijeme prekinete odnos koji ne funkcionira. Zbogom L.
