Roditelji su kupili mom bratu stan. Renovirali, opremili kao iz snova. Živi sa devojkom i nikada me nisu pozvali. Nikada. Njene sestre spavaju kod njih, provode dane zajedno. Ručkove, večere, kafe... Ja nemam nikoga sem njega. Tj samo jednog brata imam. Neverovatno mi je da se on nikada ne zapita a gde su moji roditelji, gde je moja sestra? Ne idemo bez poziva jer poslednji put kad smo bili ona je "digla nos" namrštila se i igrala igrice na tel. Nismo ništa rekli, ustali smo i otišli a ona ni mrdnula nije. Ja od nje ne očekujem ništa, ali moj brat da se ni malo ne bori za svoje koliko ona za svoje. A taj stan je dobio mukom mojih roditelja a ja ni sobu svoju nemam. Toliko mu je dato a on ne ume da uzvrati ni poštovanjem.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije