Punim 29 godina i još uvek sam sama. Svakim danom počinjem da se osećam sve manje vrednom zbog toga. Svi oko mene imaju nekoga i ja sam srećna zbog njih, ali ne mogu a da se ne zapitam, šta to nije u redu sa mnom, preispitujem se svaki dan. Radim pošten posao, živim sama, putujem, družim se, komunikativna sam, nasmejana. Prilaze mi momci i prihvatam pozive, pokušavam, ali ne vredi. Mesec-dva i to je to. Veza prosto ne može da mi potraje. A ljudi, ja bih sve na svetu dala da imam kome doći u stan, u zagrljaj. Toliko ljubavi u meni, a nemam koga da volim. Šta nije u redu sa mnom?!
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije