Daj svoje mišljenje.
Boli me što moji svekar i svekrva ne podnose svoga unuka jer je usvojen. Njemu je sada 9 godina, u našu obitelj je došao kada mu je bilo 7 mjeseci. Nikada ga nisu voljeli, niti gledali kao unuče. Svi drugi unuci (djeca muževih sestara) dobiju torte za rođendan, ne i naš sin. Kada baka i dida organizaju izlete, on nije pozvan. Prošle godine su svi dobili nove torbe za školu, njemu su uzeli set vodenih boja. Vodili su unučad na more, ne i njega. Kad ih ove godine nismo pozvali na rođendan, nisu čak ni pitali zasto, jer su vjerojatno i zaboravili za njega. Već mjesecima se nismo vidjeli s njima i mislimo da je tako i najbolje. Saznali smo nedavno da je svekrva išla moliti svećenika za oprost naših grijeha jer je njoj grijeh što smo uzeli tuđe dijete, čak je i svijeću u prozor stavila. Žalosno je što ga i bratići i sestrične sada gledaju kao da nije jedan od njih, samo radi bake i djeda koji im pune uši glupostima. A druge obitelji osim njih nemamo.
