Pre oko godinu dana mi je preminuo jedan od omiljenih profesora. Ne znam da li je to normalno ali ja i dan danas ponekad plačem zbog toga, čak planiram da istetoviram nešto simbolično u sećanju na njega. Ne znam šta je on mislio o meni i nisam mu bila jedna od omiljenih, verujem da smo bili različiti ali je bio vrlo neobična osoba, možda dobra, možda loša. Bio je pacijent svoje vrste koji je prilazio ljudima kao autentična osoba i prihvatao sve ono što ljudi jesu i žele da budu, koji je širio entuzijazam i spajao ljude. Uvek mi se činilo da smo odrasli u sličnom lošem okruženju i da bi mi u nekom paralelnom univerzumu mogao biti (mnogo) stariji brat mada možda mi se to činilo jer je on dobro procenjivao ljude. U svakom slučaju svet bi bio lepši da je on još uvek tu. Želim ovim putem da poručim svima koji rade sa decom/mladima da veliku ulogu imaju u njihovim životima i da svakom pruže pažnju i empatiju.
Ostavi svoj komentar
#284
Nikad ne menjam profil i cover sliku na faceu u isto vreme da ne bi slucajno "podelile lajkove".
odobravam 1016 • osudujem 240 • komentari 27
Detaljnije
Ispovest dana
Moja djevojka ne osjeća empatiju ni za koga sem za svoju porodicu, roditelje, sestre i babu, mada joj je i za njih empatija ograničena. Mislim da voli i svog psa. Mene, nisam siguran. Često mi zna reć...
odobravam 242 • osuđujem 395 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 6792 • osuđujem 60 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 6792 • osuđujem 60 • komentari 0
Detaljnije