Muž i ja smo se venčali iz najveće ljubavi. Bila sam ponosna na našu dobru komunikaciju, na to kako umemo da slušamo jedno drugo, kako možemo bukvalno sve da kažemo što imamo i kako smo oboje mogli da sklonimo svoj ego i da brzo rešavamo sve konflikte. Kako je došla beba naš odnos se raspao. Ne mogu da prepoznam ni sebe ni njega. Nemamo više strpljenja jedno za drugo. Fali mi nežnosti i pažnje. Nervira me sve što uradi, ne uradi ili kaže i samo vičem po kući. Kaže kako je sada dete najvažnije i naravno da jeste, ali ja nisam prestala da postojim ako sam postala majka. Pričamo o problemu, ali evo beba već 10 meseci, a mi nismo mrdnuli. Postajem očajna.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije