Plaši me smrt. Smatram da ništa ne postoji nakon nje. Sama pomisao da me jednog dana neće biti više mi je strašna. Nekako, čini mi se da je život previše kratak i kad bih mogla da živim zauvijek to bih izabrala. To kod mene postaje blago rečeno fobija. Zamišljam, možda za 50 godina od sad, kad se to desi nestaće ono što vidim, mislim, osjećam, dok će svijet nastaviti regularnim tempom. Naravno, kapiram da je to normalno, nego objašnjavam strah na svom primjeru.
Ostavi svoj komentar
#165
Kad god cuvam bebu sam kuci, pojedem joj dorucak. Ionako place stalno, a kome ce da se zali?
odobravam 1743 • osudujem 9227 • komentari 65
Detaljnije
Ispovest dana
Ohladila sam se od dečka od trenutka kada mi je napisao "Evo sam u klubu prepunom lepih i slobodnih riba". Prvo, što je pokazao da je nezreo i da je debil, drugo što misli da sam klinka koja pada na t...
odobravam 638 • osuđujem 18 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Djevojka i ja smo u duljoj vezi i planiramo useliti skupa. Prije nego što smo se mi upoznali, ona je digla kredit i krenula u gradnju kuće. Kuća je lijepa, dobro građena i ukusno namještena, nemam pri...
odobravam 126 • osuđujem 3169 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7597 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije