Očuh je mene i brata prihvatio kao kao svoju decu, od prvog dana se super slažemo sa njim i tako već 15 godina. Pre neko veče sam čula kako priča sa mojom mamom i kaže, da je svestan toga da on nije naš (biološki) otac ali da ne voli kad ga ljudi podsećaju na to. Jako sam se isplakala nakon te rečenice, mislim da mu nikad nisam pokazala koliko mi znači on, njegova ljubav i podrška. Sećam se situacije od pre 10ak godina kada je hteo mene i brata oficijalno da usvoji i da nam da njegovo prezime ali ja nisam htela jer bih time povredila svog biološkog tatu, koga verovatno ne bi ni bilo briga jer nas je viđao 1x godišnje kad mu se ćefne. Kajem se zbog toga jer sam verovatno povredila čoveka koji me je odgajao. Nikad nismo pričali o tome ali verovatno da je tako.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije