U stanu iznad živi samohrana majka sa jednim detetom, dečak ima između 10 i 12 godina. Znam je iz viđenja, generalno se ne družim sa komšijama. Često čujem tu ženu kako viče na svoje dete. Histeriše, psuje ga, kune, proziva, juri po stanu i nekontrolisano drami, mene umara kada je čujem. One reči koje ona njemu izgovori, ja ne bih ni nekom vršnjaku tokom svađe. Dečak joj odgovara, ne ćuti joj. Nikad nisam čula da ga je udarila, mislim da ga ne tuče. Da li ovaj tip psihičkog nasilja treba nekome prijaviti? Da li je tom detetu najbolje pored majke, čak i kao što je ova? Da li institucije koje se bave ovakvim problemima mogu zaista da pomognu? Ili je najbolje ne mešati se, gledati svoja posla?
Ostavi svoj komentar
#240
mrzim svog decka i udacu se za njega zbog para..hahaha
odobravam 1645 • osudujem 9041 • komentari 129
Detaljnije
Ispovest dana
U oktobru se udaje jedna rođaka tako da ja ostajem i sa mamine i sa tatine strane jedina koja nema dečka.. Iako mi je oduvek bila želja da jednog dana imam svoju porodicu, shvatam da se to nikada neće...
odobravam 81 • osuđujem 222 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Moja žena je veoma nesigurna osoba. Tiha, povučena, stidljiva. Od kako je u braku sa mnom pročela je da se opušta. Juče je odgovorila bezobraznom komšiji baš onako kako treba. Prvo je bila ponosna, po...
odobravam 2072 • osuđujem 24 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Imam 34 godine, sina od 3 godine, razvedena sam. Imam svoj stan, automobil, radim kao rukovodilac za jugoistočnu Evropu u jednoj američkoj kompaniji za platu od 3400 evra, dobro izgledam. Iako sam čvr...
odobravam 3190 • osuđujem 97 • komentari 0
Detaljnije