Daj svoje mišljenje.
On i ja smo bili zajedno 5 godina prije nego što smo prekinuli. Još kao klinci smo se počeli "muvati" da tako kažem. I stvarno ta veza je bila predivna. Nikad se nismo posvađali ozbiljno, uvijek bi bilo "pa dobro, idemo sjesti i popričati". Svaki provedeni trenutak s tim čovjekom bio mi je kao poklon s neba. Voljela sam ga, više od ičega na ovome svijetu. A kad smo prekinuli, nismo se posvađali da je došlo do prekida, već smo samo shvatili da do toga mora doći. On je već bio u vojsci, a ja sam išla na fakultet u drugu državu jer sam dobila stipendiju i jednostavno mi je to bio san. Taj dan smo oboje plakali cijelo vrijeme kao mala djeca, grlili se, ljubili, opraštali milijun puta... Od tada se nismo čuli jer bi bilo previše bolno za oboje. Naravno, imala sam drugih partnera, ali uvijek je za mene jedini bio on. I kad sam se vratila, nakon 5 godina, sreli smo se, zagrlili, popričali i sve se samo vratilo. Prošlo je 7 mjeseci od kad smo zajedno i prije par dana smo se zaručili. Volim ga!
