Ispovesti

Već sa 5 godina sam znao glavne gradove i zastave mnogih država, igrače od većine fudbalskih klubova, sabiranje, oduzimanje, pisati, čitati perfektno i pisana slova, i mnoge druge stvari. U prvom su me odmah htjeli da prebace u drugi razred jer sam apsolutno sve znao. Učiteljica je rekla da bih mogao i u 4. odmah, jer sam znao i množenje i dijeljenje sa manjim brojevima. Uvijek bio extra sportista, košarkaš, i fudbaler. Važio uvijek za velikog optimistu. Sad sa 22 godine završavam faks, ali nemam više ni trun onog optimizma od prije, mnoge ružne stvari su mi se desile u životu. U periodu srednje škole izgubio drage osobe. Utjehu našao u društvu ljudi sa lošim navikama, pio od razočarenja u život, drogirao se. Svađe u porodici zbog toga. I sad sam samo ljuštura onog sretnog dječaka kakav sam bio. Iako završavam fakultet i sve sam loše bacio, i sve djeluje dobro, niko ne zna kako se osjećam. Život je ku*va, a psiha je teška nauka.